Poginuo Toše Proeski Jutros oko 6 sati i 30 minuta, dva kilometra od petlje u Novoj Gradiški, u sudaru VW Tuarega srebrne boje i kamiona, poginuo je poznati makedonski pjevač Toše Proeski.
Toše Proeski nažalost je podlegao ozljedama, a vozač automobila i menadžerica Ljiljana Petrović zadobili su teže ozljede.'Pjevač anđeoskog glasa' iz Makedonije, kako su ga s dobrim razlogom često oslovljavali obožavatelji i kritičari širom regije, postao je jedan od najpopularnijih izvođača s prostora bivše Jugoslavije, a s aktualnim albumom 'Igra bez granica', u rekordnom je roku dostigao Zlatnu nakladu.Toše Proeski svoju je popularnost stekao ne samo iznimnim vokalnim sposobnostima, već i svojom beskrajnom humanošću. Kao jedan od UNICEF-ovih ambasadora, snimio je pjesmu 'This World' za potrebe humanitarnih akcija za pomoć djeci, a iz godine u godinu, kako je njegova popularnost rasla, održavao je sve više humanitarnih koncerata. Djelovao je humanitarno gdje god je zatrebalo, bilo da se radilo o akcijama za djecu s posebnim potrebama, unapređenju obrazovnih mogućnosti djece širom Makedonije ili pak konkretnim akcijama za pomoć siromašnima.


Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova je glazbena karijera započela je 1996. godine kada je pobijedio na festivalu „Melfest“.1998. godine sudjelovao je u makedonskom nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom „Ostani do kraja“.1999. godine objavljuje svoj prvi album „Nekade vo nokta“. Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom „Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji“, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skopju.U lipnju 2000. objavljuje novi album - „Sinot Božji“.2001. godine na Podgorica Festivalu osvaja 2. mjesto sa pjesmom „Nemir“, a u ožujku 2001. u Skopju održava 5 zaredom rasprodanih koncerata.U listopadu 2002., objavljuje treći album „Ako me pogledaš u oči“, a u studenom 2002. kreće na prvu veliku turneju.2003. pobjeđuje na velikom festivalu Beovizija s pjesmom „Čija si“ koja postaje veliki hit, a Toše kreće graditi međunarodnu karijeru.Iste godine pobjeđuje na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju sa pjesmom „Life“.Godine 2004. objavljuje album „Dan za nas“, četvrti po redu i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. Godine objavljuje hit album „Pratim te“,2006. godine slijedi album „Božilak“ na kojem interpretira tradicionalne makedonske pjesme.U kolovozu 2007. Toše Proeski objavljuje svoj aktualni album „Igra bez granica“ koji već po objavi kritičari u Hrvatskoj nazivaju albumom godine.Posljednji veliki koncert Toše Proeski održao je u Skopju 5.10.2007. godine na gradskom stadionu.Hrvatska publika Tošu Proeskog pamtit će ga po čitavom nizu iznimno popularnih pjesama, a s pjesmom „Veži me za sebe“, ove je godine osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. Toše je hrvatsku publiku posebno oduševio pjesmom „Srce nije kamen“, najemitiranijom pjesmom hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu, a srca slušatelja od 7 do 77 definitivno je osvojio svojom posljednjom grandioznom pjesmom „Igra bez granica“.(imam taj CD)








još nemrem vjerovat da je poginuo

Sorry ljudi znam da me nije dugo bilo ali znate škola i to....
meni je u školi super, ludnica, ocjene su mi ok osim jednog kolca iz praktične ali nema veze ispravila sam ga. danas je roditeljski neeee. valjda neće gledat ocjene. Nas šest iz razreda je iz vrapča, nemreš bolivit. Ima 28 cura i tri dečka koje cjelo vrijeme maltretiramo. Jučer nismo dale jednom dečku iz razreda Anti da izađe iz tramvaja još ga je perverzna maja (ne ja) tu i tam udarila po guzici.
a jadann. Sad anita, barbara i ja držimo fige da profa ne pokaže ocjene.

vidimo se

bok

bok ljudi, evo mene!
užasno mi je dosadno pa sam išla pisat post. Ne znam kaj da napišem, danas sam bila s vanjom u gradu isto ko i skoro svaki dan.Već smo dobile kondiciju kolko hodamo bile smo tak umorne da smo legle na klupicu na autobusnoj stanici, ajedan dan je bilo tolko vruče da sam se ja skinula u podkošulju i u podkošulji hodala po gradu, neki nisu ni skužili da imam podkošulju, i zanimljivo svaki put kad idemo u grad uleti nam neki dedek i počne pričat s nama.. Obnovile smo garderobu jesenskom kolekcijom. Taj dan sam u busu srela marinu i rekla je da ima dečka nekog iz kustošije, kaže da ima16g. i činila mi se jako sretnom zbog tog. Vidla sam i anitu koja je išla po mob.. A danas smo otišle do moje i njezine škole i niš nepiše, pisat će tek 31.8. Jedva čekam da počne škola i jako sam uzbuđana zbog toga. Jedva čekam da upoznam nove ljude iz razreda. . Posljednja tri dana beremo šljive, začudo ali je zabavno, ja i vanja se stalno cerekamo dok ostali beru nabrale smo čak tri kante i gađali smo se sa šljivama. A sutra idemo do jankomira

pozdrav svim ljudima iz bivšeg razreda i osatku iz ulice

bok

opis u 5 riječi:

1. šaljiva
2. uvijek vesela
3. optimistična
4. jako zaljubljiva
5. volim se družit

5 rečenica o meni:

1. jako volim plivanje, more i sve što je vezano za vodu
2. najbolje godišnje doba mi je ljeto
3. uvjek sam za zajebanciju
4. jako sam sretna i vesela osoba
5. volim bit opuštena i skoro nikad nisam živčana

istina ili laž:

pa kako kad, inače govorim istinu a kad je potrebno malo lažem kako bi se spretno izvukla iz nekih sitoacija ali to nisu neke velike i zlonamjerne laži.

mržnja ili oprost:

oprost naravno! svako ima pravo na drugu priliku!

sladoled ili kolač:

hmm, volim oboje ali mi je malo draži sladoled

motor lil auto:

auto, jer je sigurniji i praktičniji, bojim se vozit na motoru

putovalje ili učenje:

tu netreba razmišljat putovanje naravno!

disco ili kafić:

disco zato što je življ što se nšto radi a u kafiću sam sjediš

nogomet ili košarka:

nogomet, makar nepratim ništa od toga

laptop ili komp:

laptop je praktičniji ali ja imam komp

ljubav ili novac:

to je fakat teško ali mislim da ljubav

zlatna ribica-tri želje:

1. zdravlje
2. ljubav
3. pare

što te prvo na ljudima privuče?

ovisi ako je muško ili žensko, ako je muško onda tijelo, šarm, humor...
a na curi ponašanje, stil oblačenja, frizura, humor...

gde se vidiš u budučnosti?

fakat nemam pojma, meni je tak svejedno i da sutra umrem, briga me!

bez kojih osoba nebi mogla živjeti?

1. obitelj
2. prijatelji
3. i simpe

štafetu predajem:

1.vanji
2.mariji
3.matiji
4.fakat ne znam
5. neznam nikog više


EVO MENE NAPOKON...


evo ja sam došla s mora. Nije me bilo skoro pa tri tjedna, bila sam na viru. Bilo je super najboje ljeto do sad, nadam se da će sljedeće godine bit još bolje. Upoznala sam jedog super dečka sam što je malo prestar al nema veze ima 21g. i tak zajebancija po cijele dane smo kartali i kupali se a kad je otišo doma bila sam malo tužna, ipak skoro svako jutro me dolazio budit, pa me probudio i kad je odlazio u 7 sati pa smo se oprostili bilo je doista tužno al ćemo se čut imam njegov mail i vidjet sljedeće godine.
Ivanov prijatelj matija dolazio je svaki dan pa mi nije bilo dosadno tak, zajebavali smo se pa sam malo zaboravila na dosadu i baš smo se ljepo zbližili i sad smo dobri prijatelji. upoznala sam još dosta ljudi u ta tri tjedna jdnu helenu, ivu i dosta dečki. Uglavnom centar je pun zgodnih cura, a dečki skoro da i nema fakat jadno vidla sam oko desetak zgodnih dečki u tri tjedna pa mislim stvarno ili sam ja tolko i zbirljiva ili ih nema, mislim da je ovo drugo. Joj još malo pa škola osjećam neki strah i uzbuđanje baš me zanimaju ljudi s kojim a ću ić u razred jel ima takvih ko ja (čisto sumnjam da ima ). Jedva čekam da se nađem s frendicama da se malo ispričamo i razmijenimo tračeve. cujemo se !
ciao

evo da se i ja malo javim
u subotu smo bili u marabuu, bili smo anita, barbara, diana, luka i ja, išli smo na bus u 6 i 20 i sreli smo neke iz donje škole rekli su nam da kasnije dođemo u tamby ak će nam se dat.Kad smo došli u marabu bilo je sve prazno al kaslije se sve popunilo i došo je radušić. u glavnom pilo se žestoko ja nisam naravno (svetica). Kasnije smo otišli do tambya bio je polu prazan al se nismo dugo zadržali jer smo išli na bus u 11h al bilo je ok. Joj ovaj cijeli tjedan sam napeta i živčana, noćima ne spavam. kad smo došli na upise bio je takav red da sam bila sigurna da neću upast,ali starci su mi rekli da ne dramatiziram da bum upala sad ili poslje al bum upala, mene to naravno nije tješilo. Ja i sestra smo sutradan išli vidjet rezultate i sreli smo dijanu koja je upala u likovnu. pa smo svi otišli do "moje" škole rezultatesmo čekali na kiši pol sata al se isplatilo jer sam upala!!! bila sam tak happy a upale su i barbara i anita! danas smo pak išli na upise, išle smo barbara, tomislava, anita i ja. prvo smo otišle do tomislavine druge ekonomske pa do naše škole. tomislava je odma morala ić doma a mi smo otišle u jednu rupu od kafića jer su svi bili puni a kasnije smo lutali gradom i razgledavali dučane, išli na sladoled, a kasnije smo sreli dianu koja je išla s upisa pa smo otišle do njene škole koja je fakat ljepa al meni je moja ipak ljepša. kasnije smo otišle u još par dučana pa doma. barbara i ja smo išle ravno doma a anita i dana do vrtiča. ja sam sišla kod konzuma a one kod škole, idem ja tak doma i sretnem anitinu mamu, ona mene pita di je anita ja sam rekla da je sišla kod škole, kaj joj je tamo bliže?! tak je rekla njena mama, a sad ne znam kaj ju je doma dočekalo. idem ja sad

pozz

bok ljudi, fala bogu gotova je škola, još nemrem vjerovat da ću srednju. Baš mi je žao kaj napuštam ljude s kojima sam išla u razred 8 godina, svi će mi jako falit i nadam se da ćemo se vidjet prek ljeta.
Baš je bilo dobro zadnji dan škole. Išli smo svi u špilju i neki su se jako naroljali i ubili u alkoholu. Kupali smo se pod slapom, ja sam naravno najviše zato kaj obožavam vodu... fala bogu proći ću s 4. U petak sam išla na more i bila sam do danas, danas sam se vratila tamo sam sad bila prvi put i bit ću ubuduće. Upoznala sam jednu super curu mariju, moje godište koja će me upoznat s ostalima, rekla je da zna puno zgodnih dečkiju, btw baš sam ljepu boju dobila.Kod mene inače nema niš, ljubavni planovi su prazni, i nema ih. Samo se nadam da ću se uklopit u društvo u srednjoj i sve će bit o.k. ne znam kaj da viš pišem, zato idem, do sljedećeg posta

bye bye

bok ljudi, kaj ima?
Mi smo jučer bili u marabuu i bilo je o.k. Bili smo barbara, anita, diana, luka, radušić tamo smo sreli bangaja, anu, lončarića...baš mi je bilo ludo, neki su se čak i napili, uglavnom bilo je svega, . Jedva čekam da završi škola još samo četiri dana škole fala bogu, nema više mučenja. Joj sad se moram upisat u sredju, još nisam sigurna ni di ću, ali dvoumim se još... Sad kad završi škola idem na more, ostat ću samo pet dana, pa poslje toga sam dva tjedna na šalati sa pk medveščakom, pa opet na more i onda cijeli osmi mjesec uživat u Vrapču.

SAMO ZBOG TEBE

Sjećam se kako sam plakala
za tvojim očima
kako sam drhtala
na spomen tvoga imena
Tebi ni to nije bilo dovoljno
Morao si uništiti
svaki tračak nade
svaku svjetlost malu
iz mene izbrisati
svu ljubav uzeti i baciti.
Sjećam se
za tebe sam živjela
za tebe se svako jutro budila
svaki novi dan
samo za tebe živjela.

pozz

Opraštamo se od nečega kroz šta više nikada nećemo proći, nikad više nećemo doživjeti ni vidjeti jer samo se jednom ide u osnovnu školu, samo se jednom oprašta od osmoga razreda...
Osam smo godina u toj školi klupe šarali, svoja imena pisali i nastavnike varali. Osam smo se godina po hodnicima i u učionama vijali, tukli, svađali i lagali, ali isto tako znam da smo se i lijepo slagali. Moćda smo se ponekad na nekog ljutili ili ga se sramili, ali smo se vremenom pomirili i jedni drugima oprostili. Kad god je trebalo nekoga smo pred nastavnicima pokrivali i branili da se ne sazna šta smo sve učinili. Mnogo smo toga zajedno proživjeli, a sada se moramo rastati. Svatko će svoj put, svoju stranu odabrati i možda se više nikada nećemo sastati...
Ima (puno) dana kada smo jedva čekali kraj muke i gnjavaže jer osnovna škola je za nas upravo to. Iskustvo je jedna od rijetkih stvari u životu koja se ne može izgubiti, a iskustva smo stekli mnogo - i sa nastavnicima i pojedinim predmetima i ''učenjem''. Sve to iskustvo će nam pomoći poslije u životu kad krenemo dalje u svijet.
A ipak u školi će nedostajati naše vike, smijeha i žamora, na klupama neće biti svježe napisana imena, niti će nas više prozivati ''vidi bisera iz 8.-2''. Naši će dnevnici biti ostavljeni sa strane da skupljaju prašinu i više se nikada neće otvarati, a naša imena će izbljedeti u glavama nastavnika kako budu nadolazile sljedeće generacije. A mi nismo oni koji žele da ''padnu u zaborav''. Pitate se zašto?? Zato što smo mi posebni, zato što smo mi generacija '92!!!


Taj sam sastavak skinula s knjige gostiju
baš mi lijep.

btw: danas sam bila na natjecanju i osvojila 1. mjesto (25m prsno)

Jučer smo bili u Marabuu bilo je super. Bile smo anita, barbara, diana, korbar, radušić , jakovljevićka, dajana,
karas i žuljević. Dogovorili smo se barbara, anita, diana, ja, radušić i korbar, a ostale smo sreli na putu.
Pili smo jegercolu, jucevodku, pivu, amaro... ja sam jedina pila coca colu. Neki su plesali, pjevali ja ipak nisam bila tolko opuštena, bilo je puno ljudi, sve je bilo puno. Radušić je popio šest piva i pobljuvo se ali na sreću ne unutra. Sve u svemu bilo je dobro, možda idem i sljedeću subotu, ako me puste, naravno. Jedva čekam kraj škole, ali mrzim rastanke. Fakat su mi svi iz razreda dragi neki više, neki manje, ali svejedno sve ih volim. Na rastanku će ziher bit puno plača. Baš mi je drago kaj sam upala baš u taj razred.
pozz

Get your own Chat Box! Go Large!